hr | en

Sinagogalni napjevi

Bernard Grüner

Godina izdanja: 2011

ISMN: 979-0-706701-98-1

Jezik: Hrvatski, engleski

 

Sinagogalni napjevi nadkantora Bernarda Grünera

 

 

Nadkantor[1]Bernard Grüner,hebrejskim imenom Dov ben Jakov, rođen je u mjestu Sieniawa (Šjenjava) u Poljskoj, 14. svibnja 1888., a preminuo u Zagrebu, 21. veljače 1955. godine. Osnovnu i trogodišnju ekonomsku školu te ješivu (visoku židovsku školu) završio je u Budimpešti, a u Szatmaru (sjeverozapadna Rumunjska) stekao je svjedodžbu ortodoksnog rabina. Još kao devetogodišnje dijete bio je poznat dječji pjevač u budimpeštanskim židovskim krugovima. Budimpeštanska opera stipendirala je mladog Bernarda za studij pjevanja, koji zbog teških okolnosti Prvog svjetskog rata nije završio. Godine 1913. prvu službu nadkantora vrši u Nitri (Slovačka), a od 1918. službuje kao nadkantor centralne židovske općine u Budimpešti (Dohany sinagoga). Od 1923. do 1929. vrši službu nadkantora u Székesfehèrváru (Mađarska), kada dolazi u Zagreb gdje djeluje kao nadkantor Zagrebačke sinagoge do svoje smrti, 1955. godine.[2]

Bernard Grüner zaslužan je za spašavanje svitaka Tore kao i, uz profesora i orguljaša Franju Lučića, orgulja, prilikom rušenja sinagoge u Praškoj ulici u Zagrebu, 1941. godine.

Od početaka svog djelovanja u službi nadkantora u Nitri, počeo je zapisivati napjeve koje je koristio u sinagogalnim službama. Napjeve je objedinio u pet rukopisnih knjiga (preko 1500 stranica) koje se čuvaju u obiteljskoj ostavštini kod njegovog sina, dr. Teodora Grünera (rođ.1913.), u Zagrebu. Iza svakog napjeva stoji datum, grad, ime autora, ime zapisivača te ime pjevača, u ovom slučaju nadkantora Bernarda Grünera. Napjevi su datirani u razdoblju od 1906. (Gyulafehérvár, Mađarska) do 1938. godine (Zagreb). Nadkantor Grüner služio se napjevima reformiranog židovskog bogoslužja[3]. Napjevi su većinom za kantora, zbor i orgulje. Po uzoru na zbirku bečkog kantora Salamona Sulzera “Shir Zion”[4], Grünerova zbirka sadrži sinagogalne napjeve različitih autora 19. stoljeća koji su skladali glazbu za reformiranu sinagogalnu službu.

Pored napjeva renomiranih europskih sinagogalnih kantora Sulzera, Lewandowskog i Naoumburga, u zbirci Bernarda Grünera nalaze se napjevi potpisani imenom Bernard Grüner ili pseudonimom “Sienavaj“prema nazivu pokrajine iz koje potječe obitelj Grüner. Riječ je o napjevima koji su skladani ili na vlastitu melodiju ili se u pojedinim slučajevima radi o mjestimično izmijenjenim melodijama gore navedenih kantora, uz novu harmonizaciju.

Ovo izdanje vođeno je kriterijem odabira napjeva potpisanih Grünerovim imenom, od kojih je za ovo izdanje izabrano 34 naslova iz Službi za subotu (Šabat), vjenčanja, Tri hodočasna blagdana (Pesah, Šavuot i Sukot), Hanuku i Roš Hašana, koje je kantor aktivno upotrebljavao u Zagrebu, vodeći sinagogalnu službu. Tekst ispod nota je zapisan transliteriranim hebrejskim jezikom aškenaskog izgovora.

U originalu su uz napjeve precizne napomene o datumu zapisa, o osobi koja ih je skladala i koja ih je zapisala. Prema ovim zapisima moguće je evidentirati oko 70 skladanih napjeva samog nadkantora Bernarda Grünera.

Napjevi iz ove zbirke korišteni su u Zagrebu do 1955. godine kada je smrću kantora Grünera prestala tradicija sinagogalnog pjevanja na ovim prostorima. U ostalim hrvatskim gradovima poput Križevaca, Koprivnice, Bjelovara, Slavonske Požege, Siska, Varaždina, Čakovca i Osijeka takva služba se pjevala u sinagogama do 1941. godine kada je većina kantora stradala u holokaustu, a sinagoge su izgubile svoju funkciju.

Europska etnografska vrijednost ove zbirke je u tome što zbirku čine napjevi europskih Židova Aškenaza koji su prikupljeni u gradovima Rusije, Ukrajine, Rumunjske, Mađarske, Austrije i Hrvatske, gdje je nadkantor Grüner službovao.

Ovim izdanjem želi se široj javnosti osvježiti sjećanje na dio židovske kulture koja predstavlja neodvojiv dio suživota različitih zajednica, kultura i religija na području sjeverne Hrvatske do pojave Drugog svjetskog rata. Zbirka je i dokaz postojanja tradicije sinagogalnog pjevanja u Hrvatskoj do 1955. godine koja smrću nadkantora Grünera nestaje. Izdanjem se želi sačuvati i spomen na sinagogalno pjevanje kao na dio hrvatske religijske i kulturne baštine i potaknuti na njegovo ponovno oživljavanje. Pored Grünerove zbirke, do danas su sačuvane i pjesmarice požeškog kantora Josipa Weissmana (1872. – 1941.) te zagrebačkog kantora Isaka Hendela (1883. - 1944.). Grünerova zbirka daleko je brojnija napjevima i obuhvaća službe za sve židovske blagdane.

Grünerova zbirka duhovno je i kulturno bogatstvo židovske zajednice u Hrvatskoj, ali i blago sveukupne hrvatske i europske kulturne baštine.

 

 

Napomene

 

Kako je cilj Udruge za proučavanje i promicanje kulturne baštine „Tamar“ čuvanje, upućivanje i osvješćivanje na kulturnu baštinu, ovo tiskano izdanje dijela zbirke Bernarda Grünera doslovno prenosi notni i tekstovni materijal kako je u rukopisu zapisan. Cijela zbirka tretirana je kao povijesni dokument koji se u tisak prenosi sa svim pojedinostima, koje uključuju i poneke pogreške, koje su dokaz živog i brzog prepisivanja i zapisivanja rukom notnog materijala i korištenja same zbirke u razdoblju njezina nastanka. Metrička sloboda u dionicama solo kantora rezultat su hazanutske slobode „ad libitum“ pjevanja s melizmima i recitativnim izgovaranjem teksta. U hazanutu je najvažniji izgovor hebrejskog teksta Tore koji nije uvijek u skladu s ujednačenim metrom klasične notacije. Navedene slobode prenesene su u ovo izdanje kako su zapisane u originalu.

Tekst ispod nota zapisan je transliteriranim hebrejskim jezikom aškenaskog izgovora, kombinacijom mađarske i njemačke grafije za pojedine suglasnike primjerice: sch = š, ch = h, z = c, w = v. Držeći se izvornika, hebrejski tekst je doslovno prenesen u tiskano izdanje, uz mjestimično dorađivanje preciznog potpisivanja slogova pod note, imajući u vidu prirodu hebrejskog jezika i njegovu akcentuaciju. Hebrejski napjevi koji su korišteni na hrvatskom govornom području, doslovno su preneseni kako su zapisani hrvatskom grafijom transliteriranog hebrejskog jezika, primjerice: ha šabos, Roš hašana itd.

Kako je Bernard Grüner tijekom života djelovao na području Mađarske i Rumunjske, koje su pripadale Austro-Ugarskoj Monarhiji i njezinom govornom području, navedena grafija i transliteracija bila je karakteristična za razdoblje kraja 19. i početka 20. st.

mr. art. Tamara Jurkić Sviben, prof.

 

U Zagrebu, 13. listopada 2011.

 

 

 

 

 

Izdavači zahvaljuju Ministarstvu kulture Republike Hrvatske na potpori u realizaciji ovog projekta kao i obitelji Teodora Grünera na suradnji i omogućavanju uvida u originalni rukopis knjiga Bernarda Grünera.



[1]Kantor ili hebr. hazan je židovski pjevač, školovani vokalni umjetnik koji predvodi pjevanje molitava u zajednici.

 

[2] Biografski podaci preuzeti iz Domaš Nalbantić, Jasminka, Obitelj, Zagreb 1996., te Židovskog biografskog leksikona ur. Ive Goldsteina koji je u pripremi.

 

[3]Prema: Norman, Solomon, Judaizam, TKD Šahinpašić, Sarajevo 2003.: “Reformirano bogoslužje nastalo je u Njemačkoj u 19. st, u želji da se obnovi javna molitva. Naglašavajući njenu ljepotu i važnost, kratila se zastarjela građa, uvodile su se molitve na govornom jeziku, zborska glazba i orgulje, te novi obredi…“

 

[4] Salamon Sulzer (1804. - 1890.) bio je austrijski hazan (kantor) i skladatelj. Godine 1826. postao je glavni kantor bečke sinagoge i reorganizirao je na reformirani način sinagogalnu službu. Zadržao je tradicionalne hebrejske melodije i napjeve harmonizirajući ih u skladu s glazbenim stilom 19. stoljeća. U želji za većom popularnošću i slavom svojih službi, naručivao je skladbe na hebrejskom jeziku od poznatih slavnih bečkih skladatelja 19. st. poput Franza Volkerta, Josepha Drechslera , Ignaza von Seyfrieda, Josepha Fischofa, Wenzela Wilhelma Würfela i Franza Schuberta.

 

»Dodaj u košaricu
Cijena: 90,00 Kn