hr | en

Koncert za glasovir i orkestar u g-molu op. 33 (partitura)

Dora Pejačević

Godina izdanja: 2013

ISMN: 979-0-706701-32-5

Jezik: Hrvatski, engleski njemački

MP3

Dora Pejacevic, Piano Concerto in G minor Op 33, (1), Pavica Gvozdic, piano; Symphony Orchestra of Croatian Radiotelevision, conductor Mladen Tarbuk

Dora Pejacevic, Piano Concerto in G minor Op 33, (2), Pavica Gvozdic, piano; Symphony Orchestra of Croatian Radiotelevision, conductor Mladen Tarbuk

Dora Pejacevic, Piano Concerto in G minor Op 33, (3), Pavica Gvozdic, piano; Symphony Orchestra of Croatian Radiotelevision, conductor Mladen Tarbuk

 

Dora Pejačević (Budimpešta, 10. rujna 1885. - München, 5. ožujka 1923.), kći hrvatskog bana, grofa Teodora Pejačevića i mađarske barunice Lille Vay de Vaya, glazbu je počela učiti kao dijete u Budimpešti kod znanog mađarskog orguljaša Károlya Nosede, nastavila u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, a kasnije i privatno kod Percyja Sherwooda (kontrapunkt, kompozicija) i Henria Petria (violina) u Dresdenu te kod Waltera Courvoisiera (kompozicija) u Münchenu. Većim je dijelom ipak bila samouka, a umjetnički talent prije svega razvijala je kroz kontakte s vodećim ličnostima svoga doba. Među njezinom “braćom po duhu” našli su se tako pijanistica Alice Ripper, likovna umjetnica Clara Rilke-Westhoff, književnica Anette Kolb, Rainer Maria Rilke, Karl Kraus i druge istaknute osobnosti europske kulturne scene toga doba. Bila je pretplaćena na Krausov Die Fackel (Baklja) i živo zainteresirana za socijalne probleme svojeg doba. Vlastiti je umjetnički senzibilitet razvijala pod utjecajima intelektualnih svjetova Wildea, Ibsena, Dostojevskog, Manna, Schopenhauera, Rilkea, Kierkegaarda, Krausa i Nietzschea, čija je djela između ostalih zabilježila u svom, naslovima uistinu nesvakidašnje bogatom Dnevniku pročitanih knjiga.
U Hrvatskoj je Dora Pejačević obitavala u obiteljskom dvorcu u Našicama, ali su je česta putovanja vodila i u velike europske kulturne centre poput Budimpešte, Münchena, Praga i Beča u kojima je znala boraviti duže vrijeme. Posljednje godine života, od udaje za Ottomara Lumbea 1921. do smrti 1923. godine, provela je uglavnom u Münchenu. Za života, osim u Hrvatskoj, njezina su djela vrlo često izvođena u inozemstvu (London, Dresden, Budimpešta, Stockholm, Beč, München i dr.) u interpretaciji glasovitih svjetskih glazbenika njenog doba kao što su pijanisti Walther Bachmann, Svetislav Stančić i Alice Ripper, violinisti Joan Manén, Václav Huml i Zlatko Baloković, dirigenti Oskar Nedbal i Edwin Lindner, te ansambli Thomán trio, Hrvatski gudački kvartet, Zagrebačka filharmonija, Wiener Tonkünstlerorchester te Drezdenska filharmonija.
Iza Dore Pejačević ostalo je 58 opusa s područja orkestralne, vokalno-instrumentalne, komorne i glasovirske glazbe. Među njima se posebno ističu četiri pjesme za ženski glas i orkestar (Verwandlung op. 37b, Liebeslied op. 39, Zwei Schmetterlingslieder op. 52), Tri pjesme op. 53 na tekstove F. Nietzschea, niz glasovirskih minijatura, Glasovirski kvintet u h-molu op. 40, Gudački kvartet u C-duru op. 58, Simfonija u fis-molu op. 41, Koncert u g-molu za glasovir i orkestar op. 33, Koncertantna fantazija u d-molu za glasovir i orkestar op. 48 te Sonata za glasovir u As-duru op. 57.
»Mnogostruko nadarena, povremeno i sama literarno aktivna, Pejačevićeva prvenstveno živi u glazbi i za glazbu« (Koraljka Kos). Po kasnoromantičnom idiomu, obogaćenom impresionističkim harmonijama, ekspresionističkim izražajnim sredstvima i bogatim orkestralnim bojama, Dora Pejačević pravo je dijete europskog fin-de-sièclea i njezin rad razvijao se usporedo s europskim modernističkim kretanjima u literaturi i Jugendstilom u vizualnim umjetnostima. Skladateljičine zrele opuse u podjednakoj mjeri određuje oduševljenje glazbom Johannesa Brahmsa i Richarda Wagnera, ali i majstorsko, virtouzno ovladavanje instrumentima za koje sklada.
Hipersenzibilne naravi, stvarala je »poput seizmografa koji reagira na najfinije poticaje« (Koraljka Kos), u - po skladateljičinim riječima - »transu glazbene opsjednutosti«. U posljednjim dovršenim opusima Dore Pejačević zrcali se intenzivni glazbeni razvoj koji smrt naprasito prekida u njegovom najljepšem cvatu: u njima otkrivamo tragove svjesne potrage za vlastitim izražajem i glazbenim jezikom, i nalazimo originalnu, duboko proživljenu i formalno majstorski oblikovanu glazbu.
Zajedno s nekolicinom glazbenika svoje generacije, u kojoj su po visokim umjetničkim dometima svojih opusa prednjačili Josip Hatze i Blagoje Bersa, Dora Pejačević je »otvorila nove obzore hrvatske glazbe i u njoj uspostavila nove standarde profesionalizma« (Koraljka Kos).
MIC


Izbor iz bibliografije:
DOBRONIĆ-MAZZONI, Rajka: Uz 100. obljetnicu rođenja Dore Pejačević: pisma Dore Pejačević Antunu Dobroniću, Arti Musices, 17/1, 1986, 137-142

Dora Pejačević 1885-1923, Zbornik radova sa Znanstvenog skupa održanog u Našicama 7. i 8. rujna 1985. godine, ur. Zdenka Weber, Zagreb, 1987. (prilozi: Eva Sedak, Gordana Gojković, Marianne Hassler, Koraljka Kos, Antun Petrušić, Zdenka Weber)

KOS, Koraljka: Dora Pejačević, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1982 (hrvatski jezik)

KOS, Koraljka: Dora Pejačević - Leben und Werk, Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, Zagreb 1987. (njemački jezik)

KOS, Koraljka: Dora Pejačević, Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, Zagreb 1998. (hrvatski / engleski jezik)

KRAUS, Karl: Briefe an Sidonie Nádherny von Borutin 1913 - 1936, hrsg. von Heinrich Fischer und Michael Lazarus, Bd. I, II, Kösel Verlag, München 1974.

MERKAŠ, Davor: Strogo kontrolirani tragovi – uz novo pronađene dokumente o Dori Pejačević u ostavštini Sidonie Nádherný von Borutin, Arti Musices, 32/1, 2001, 3-27

OSTLEITNER, Elena: ur., Die Kroatische Komponistin Dora Pejačević 1885 - 1923, Furore Verlag, Kassel 2001. (njemački jezik)

PEJAČEVIĆ, Dora: Iz klavirske lirike, (priredio Ladislav Šaban), Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb 1978.

PEJAČEVIĆ, Dora: Solo pjesme, (priredio Antun Petrušić), Ars Croatica, Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb 1985.

KOS, Koraljka: Verwandlung Dore Pejačević sluhom Arnolda Schönberga, u: Kaj je glasba?, Zbornik ob jubileju Andreja Rijavca = What is music?:Essays in Honor of Andrej Rijavec, Matjaž Barbo – Gregor Pompe (ur.), Muzikološki zbornik = Musicological annual, 42 (2007) 1, 137-146

KOS, Koraljka, Dora Pejačević i Maksimilijan Vanka, u: Glazba prijelaza, Svečani zbornik za Evu Sedak = Music of Transition: Essays in Honour of Eva Sedak, Nikša Gligo, Dalibor Davidović, Nada Bezić (ur.), Zagreb, ArTresor naklada, Hrvatska radiotelevizija – Hrvatski radio, 2009., 170-177

KOS, Koraljka, Dora Pejačević i Rainer Maria Rilke, u: Musicologie sans frontières = Muzikologija bez granica, Svečani zbornik za Stanislava Tuksara = Essays in Honour of Stanislav Tuksar, Harry White, Ivano Cavallini (ur.), Zagreb, Hrvatsko muzikološko društvo, 2010., 405-428


 

»Dodaj u košaricu
Cijena: 200,00 Kn