Koncert za saksofon - glasovirski izvadak
Boris Papandopulo
Godina izdanja: 2011
ISMN: 979-0-706701-71-4
Jezik: Hrvatski, engleski
MP3
Boris Papandopulo, Concerto for Saxophone (1), Dragan Sremec, saxophone; Croatian Radio and Television (HRT) Symphonic Orchestra; Mladen Tarbuk, conductor
Boris Papandopulo, Concerto for Saxophone (2), Dragan Sremec, saxophone; Croatian Radio and Television (HRT) Symphonic Orchestra; Mladen Tarbuk, conductor
Boris Papandopulo, Concerto for Saxophone (3), Dragan Sremec, saxophone; Croatian Radio and Television (HRT) Symphonic Orchestra; Mladen Tarbuk, conductor
Za hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula (1906.-1991.) s pravom je bilo rečeno da je to stvaratelj koji zna i može ostvariti sve zamislivo, od vokalne minijature te komornih i instrumentalnih ostvaraja do simfonije, opere i oratorija. Već njegovi rani ostvaraji očituju težnju k briljantnoj dekorativnosti, nedostižnoj vedrini (unatoč obilnoj upotrebi kromatike koju ne napušta ni u zreloj fazi), majstorskoj polifonijskoj zaigranosti koja postupno grabi sve dublje, sjajnom osjećaju za oblik i (osobito) trajanje te nepogrješivu pretapanju kontrastnih blokova, pri čemu se obilato i nadasve dosjetljivo služi najraznovrsnijim koloritnim nijansama. Jedva je shvatljiva skladateljeva neuništiva radoznalost i vječna zainteresiranost za sve što se u stilskome pogledu događalo oko njega; no on je i u tome uspio sačuvati osebujnu slobodu svojih stanovišta. Kao što kaže Marija Bergamo, Papandopulo se mogao s »dodekafonskim nizom i njegovim oblicima poluozbiljno poigrati u tonalitetnom polju i u žanru lirično-meditativna nokturna, parodirati situacije iz Slika s izložbe M. P. Musorgskoga, kromatiziranu glasovirsku figuru kao noseće gradivo iznenada pretvoriti u dijatonizirani folklorni plesni predložak, virtuozni tokatni automatizam prožeti humornim akcentima, a suhu grafičku sliku liričnošću... Njegove su teme-teze intonacijski jedinstvene, žanrovski oslikane, pretežito homofonijske fakture, ali jasno harmonijski osvijetljene. Te 'formule' dobivaju, u protoku što ga definira montiranje odsjeka u prostoru, pun izraz i značenje stilizacijom, parodijom, deformacijom, gradiranjem«. Sa sazrijevanjem je u Papandopulov opus stizao i sve bogatiji sadržaj, pri čemu majstor nije nikad napustio osnovno načelo svojega stvarateljskog pristupa djelu: njegovu izgradnju i konačno oblikovanje na temelju čiste glazbene supstancije. Ako bi trebalo izreći nekakvu definiciju, onda bi sažetak Papandopulova golema opusa valjalo potražiti u nekoj vrsti sinteze svih važnijih novih glazbeno-svjetskih utjecaja s ritmičko-melodijsko-harmonijskim značajkama slavenskoga narodnog melosa.
Dubravko Detoni
