hr | en

Laudate pueri, Dedit abysus

Ivan Šibenčanin (Giovanni Sebenico)

Godina izdanja: 2008

ISMN: 979-0-706701-44-8

Jezik: hrvatski, engleski

Ivan Šibenčanin
(Giovanni Sebenico)

Laudate pueri
motet za alt, tenor, bas i basso continuo


Dedit abyssus
motet za bas i basso continuo

IVAN ŠIBENČANIN (Giovanni Sebenico)

Ivan Šibenčanin (Šibenik?, oko 1640. – Cividale del Friuli, 1705.) glazbenik je hrvatskog podrijetla. Djelovao je u inozemstvu čemu su pridonijele teške političke prilike na ovim prostorima u 17. stoljeću. Glazbu je vjerojatno učio kod venecijanskog skladatelja Giovannija Legrenzija kod kojeg je usavršio i orguljaško umijeće. U razdoblju od 1660. do 1663. djelovao je kao kapelnik katedrale u gradu Cividale del Friuli, a do 1666. bio je tenorist u kapeli Crkve sv. Marka u Veneciji. Iste godine djelatnost nastavlja u Londonu kao glazbenik na dvoru Karla II. te kao orguljaš u kapeli engleske kraljice Katarine. Godine 1673. vraća se u Italiju. Najprije djeluje kao maestro di capella na dvoru savojskih vladara u Torinu, a potom u malom mjestu Corbolò te u Cividale del Friuli gdje je i umro.

Ivan Šibenčanin bio je svojevremeno vrlo poznat kao skladatelj opera. Nakon povratka u Italiju nastale su tri njegove opere, sve izvedene u Torinu – Atalanta (1673.), Gli amori delusi da amore (1688.) i Leonida in Sparta (1689.) koja je kasnije prerađena kao L'opresso solevato za izvedbu u Veneciji 1692. godine. Glazba nije sačuvana, ali postoje tiskana libreta.

Iz skladateljeva opusa danas su dostupne samo četiri skladbe sačuvane u rukopisu. Pripadaju vokalno-instrumentalnoj glazbi pisanoj na duhovne tekstove. Prva je skladba troglasni motet O dolor, o moeror pisan za alt, tenor i bas uz pratnju orgulja koji vjerojatno potječe iz razdoblja djelovanja u Torinu. Ostale tri skladbe nastale su nakon 1692. za autorova djelovanja u Cividale del Friuli. Najopsežnija je misa L'imitazione zoccolantissima, pisana za dvostruki zbor soprana i basova uz orgulje. Sačuvana je i koncertantna arija Responsorio di S. Antonio di Padova za sopran, dvije violine i continuo. Bogatstvo harmonijskog izraza, barokna raskoš zvuka i profinjenost solističkog tretmana glasova najbolje se mogu osjetiti u motetu Lauda Jerusalem Dominum, namijenjenom peteroglasnom vokalnom i manjem instrumentalnom sastavu.
* * *

U ovom su izdanju po prvi put predstavljeni moteti Laudate pueri Dominum i Dedit abyssus vocem. Na njih je prvi upozorio Peter Leech nakon što ih je pronašao u York Minster Library pod signaturom MS M 5/S, no, još uvijek nije razjašnjeno je li riječ o autografu ili rukopisu.

Transkripcije su napravljene u okviru Seminara iz povijesti hrvatske glazbe na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom prof. Ennija Stipčevića.

Zahvaljujemo prof. Bojanu Bujiću sa Sveučilišta u Oxfordu koji nam je pribavio fotokopije izvornika i pomogao savjetima.

Redaktorske napomene

Musica ficta zabilježena je iznad note.

Tekst vokalnih dionica na pojedinim je mjestima zbog svoje nečitljivosti rekonstruiran na temelju sljedećeg izvora:
Biblia sacra: vulgatae editionis, Sixti V. pont. max. iussu recognita atque edita, Antverpiae: ex officina Plantiniana, apud Ioannem Moretum, MDCV [1605]; (Signatura u NSK: BZ 146).



Dedit abyssus

B. t. 5: u transkripciji je osminski pomak a-h ispravljen u a-c.

B. t. 53: na drugoj dobi treća nota: osminka iz izvornika transkribirana je u četvrtinku.

B. t. 110: zadnje dvije note a-b u izvorniku transkribirane su u g-b.

B. t. 115: dvije šesnaestinke na drugoj dobi transkribirane su u osminke.

b.c. t. 33: na prvoj dobi u izvorniku nedostaje povisilica u šifraži koja je u ovom izdanju dodana.

b.c. t. 51: nota a na drugoj dobi u transkripciji je ispravljena u g.

b.c. t. 53: nota h na drugoj dobi u transkripciji je, zbog kretanja vokalne dionice, ispravljena u a.

b.c. t. 89: nota f na drugoj dobi u transkripciji je ispravljena u e.


Laudate pueri

T. t. 42: na prvoj dobi nota c, koja je u izvorniku osminka s točkom, u transkripciji je ispravljena u četvrtinku s točkom.

T. t. 137: posljednje dvije šesnaestinske note ispravljene su u osminke.

b.c. t. 40: u izvorniku nota b traje takt dulje.

Bibliografija / Bibliography

1. Ivan Šibenčanin, Lauda Jerusalem Dominum, Iz baroka u romantiku, (Spomenici hrvatske glazbene prošlosti IX), ed. Lovro Županović, Zagreb: Društvo muzičkih radnika Hrvatske, Croatia Concert, 1978.

2. Ivan Šibenčanin, Responsorio di S. Antonio di Padova, Iz renesanse u barok (Spomenici hrvatske glazbene prošlosti II), ed. Lovro Županović, Zagreb: Društvo hrvatskih skladatelja, 1971, 37-74.

3. Leech, Peter, Musicians in the Catholic Chapel of Catherine of Braganza, Early Music, XXIX, 2001, 4, 571-587: 580.

4. Županović, Lovro, 'Sebenico, Giovanni', NGroveD Online http://www.grovemusic.com.

5. Katalinić, Vjera, Giovanni Sebenico: A Pupil of Legrenzi?, Giovanni Legrenzi e la cappella ducale di San Marco: Atti dei convegni internazionali di studi, ed. Passadore, Francesco – Rossi, Franco, Firenze: Olschki, 1994, 201-206.

»Dodaj u košaricu
Cijena: 70,00 Kn