Muzički informativni centar

Ferruccio Busoni Faust iz Toskane - književni eseji Irvina Lukežića u nakladi Leykam International d.o.o. iz Zagreba bit će predstavljeni u srijedu 22. veljače 2012. u 18 sati u Muzeju grada Rijeke, Muzejski trg 1, Rijeka. O knjizi će govoriti Lovorka Ruck, Milorad Stojević i autor. U glazbenom dijelu promocije skladbu Finnländische Volksweisen op. 27 F. Busonija izvest će Riječki klavirski duo Roberto Haller i Nina Kovačić.

Biografska studija posvećena je Ferrucciu Benvenutu Busoniju (Empoli kod Firence, 1. IV. 1866. – Berlin, 27. VII. 1924.), talijanskom skladatelju i pijanistu, glazbenom teoretičaru i eruditu, ključnoj umjetničkoj osobnosti prijelaznog razdoblja novije europske glazbe na razmeđi stoljećâ.

Monografija obuhvaća dvadeset i jedno poglavlje. U sadržajnom pogledu u njima su obrađene sljedeće teme: I. Uvod; Zürich, o njegovu pijanističkom stilu i osebujnoj komunikaciji s publikom, vanjski izgled, temperament, svjedočanstva suvremenika; II. Rođenje, obitelj, majka i otac, djetinjstvo (Trst), prve skladbe, Graz, Leipzig, Helsinki, supruga Gerda, Boston i prve turneje; posljednje godine u Berlinu i smrt; III. Nazori o glazbi i glazbenicima (Bach, Listz, Mozart, Chopin), ´Nova estetika glazbe´, pedagoški rad; IV. Promjena u razvoju osobnosti i okretanje Italiji (Verdi); V. Skladateljski rad - ´Izbor vjerenice´; VI. Koncertne turneje i pisma Gerdi (Rusija, Italija, Engleska, Nizozemska, Sjedinjene Države); VII. Busoni u Hrvatskoj: koncertni nastupi u Rijeci, hrvatski književnici; VIII. Berlin; IX. Beč i Gustav Mahler; X. Edgard Varese; XI. Italija, Trsta, majčina smrt i ´Berceuse elegiaque´; XII. Velika američka turneja; XIII. Umberto Boccioni; XIV. Gabrielle D´Annunzio; XV. Bologna; XVI. Rainer Maria Rilke; XVII. Egzil u Švicarskoj (Zürich); XVIII. ´Doktor Faust´; XIX. Igor Stravinski; XX. O skladateljskom stilu (Gray); XXI. Zaključno poglavlje.

Ferruccio Busoni faustovska je figura Zweigovog ´Jučerašnjeg svijeta´, svijeta koji je danas zauvijek nestao. Njegov život i djelo snažno su obilježeni osebujnom atmosferom umirućeg građanskog društva nekadašnje Europe, u kojoj su se ispreplitale proturječne tendencije. Snažna i poletna inovativnost, koja nagovješta avangardizam, miješala se s duhom umornog dekadentizma i poznog romantizma. Sve to odražavalo se ne samo na području glazbe nego i umjetnosti općenito. Zahvaljujući uvidima u Busonijevu korespondenciju i glazbenu kritiku, u kojima se on pojavljuje kao dragocjeni svjedok vremena i kreator novih ideja, zahvaljujući svojoj iznimnoj umjetničkoj darovitosti i lucidnosti, ta burna epoha pojavljuje se pred našim očima kao davno zaboravljena istina o nama i našim duhovnim korijenima. Sumrak stare epohe nagoviještao je tada jednu novu svjetlost, jednu novu nadu, jednu novu ljepotu. U tu svjetlost, što se tada tek nejasno nazirala na obzorju, vjerovao je Busoni. (opširnije)