03. studeni – 14. prosinac 2011.
Umjetnici
VII. FESTIVAL HRVATSKE GLAZBE U BEČU 2011.
3. studenoga – 14. prosinca 2011.
Četvrtak, 3. studenoga 2011., 19.30 sati
WIENER KONZERTHAUS – MOZART SAAL
Lothringerstraße 20, 1030 Wien
Info: www.jeunesse.at, (+43-1) 505 63 56
LIDIJA BAJUK QUARTET
LIDIJA BAJUK, glas, gitara, violina
ANTUN BOŽIĆ, percussion, gitara
STANISLAV KOVAČIĆ, violončelo, bas gitara
BRANKO TRAJKOV TRAK, tradiciolani hrvatski instrumenti (tambura, diplica, dvojnice, gajde)
Lidija Bajuk rođena je u Čakovcu, živi u Zagrebu i djeluje kao profesionalna umjetnica. Diplomirana je učiteljica i knjižničarka te diplomirana etnologinja i antropologinja. Doktorandica je poslijediplomskog studija hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za svoj književni i glazbeni rad primila je više državnih nagrada. Objavila je šest samostalnih zbirki pjesamai tri knjige proze. Godine 1987. i 1989. predizvođačica je na koncertima američkih glazbenika Johna Mayalla i Joan Baez. Kao jedna od utemeljitelja suvremene hrvatske etnoscene 1994. godine, sudjelovala je u stvaranju kultnog albuma Ethno Ambient Live/Arhaičnepjesme iz Hrvatske. Objavila je više samostalnih etno audio-albuma. U izdanju londonskogpriručnika The Rough Guide to World Music – Africa, Europe and the Middle East(World Music Network, London, 1999) istaknuta je kao jedna od značajnih izvođača hrvatske etnoscene. Povremeno predaje o mitskim simbolima u hrvatskoj usmenoj književnosti, a od 2000. voditeljica je edukativnih radionica za djecu i odrasle. Sklada i pjeva za film i kazalište, surađuje s vrhunskim glazbenicima, s ekološkim i humanitarnim udrugama, s kulturnim i obrazovnim institucijama. Prema njezinim scenarijima, za obrazovni program HTV-a snimljene su tv-emisije na etnološke teme. Surađivala je s vrhunskim hrvatskim i inozemnim glazbenicima. Hrvatski je tradicijski, vlastiti glazbeni i književni te stručni rad predstavljala u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, Makedoniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Italiji, Češkoj, Velikoj Britaniji, Ukrajini, Francuskoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Grčkoj, Nepalu, Tibetu, Kanadi, Kolumbiji, Brazilu i Argentini.
www.lidijabajuk.com
Antun Božić rođen je u Antinu. Student je etnologije i kulturne antropologije te turkologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uz redovnu osnovnu i srednju školu, završio je i osnovnu glazbenu školu – smjer tambure, te srednju glazbenu školu – smjer solo pjevanje. Svirač je hrvatskih tradicijskih glazbala, a ovlašteni je učitelj sviranja tambure samice. Voditelj je nekoliko pjevačkih i plesnih ansambala.Obrađivač je i autor brojnih aranžmana tradicijske glazbe iz područja panonske etnografske zone, kao i koreograf šest zaštićenih koreografija. Član je Hrvatskoga gajdaškog orkestra. Održao je niz samostalnih i skupnih koncerata u domovini i inozemstvu. Bavi se istraživačkim, melografskim, etnografskim i stručnim etnomuzikološkim radom.
Stanislav Kovačić rođen je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je talijanski te španjolski jezik i književnost. Kao violončelist i bas gitarist te studijski glazbenik, aranžer i skladatelj, profesionalno se bavi glazbom. Objavio je tri samostalna audio-albuma. Autor je glazbe za sedam animiranih i nekoliko dokumentarnih filmova te veći broj kazališnih predstava.
www.stanislavkovacic.hr
Branko Trajkov Trak rođen je u Zagrebu. Uz osnovnoškolsku naobrazbu, završio je i glasovir u osnovnoj glazbenoj školi. Osamdesetih godina prošlog stoljeća svirao je gitaru u više glazbenih skupina zagrebačke klupske scene.Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Istodobno je radio kao tonski majstor, producent i studijski glazbenik u Zagrebu. Kao bubnjar rock-grupe Zabranjeno pušenje od 1996. godine nastupao je na više od 600 koncerata u Europi i Sjevernoj Americi. Krajem 90-tih upoznaje etno-glazbenicu i kantautoricu Lidiju Bajuk, s kojom surađuje na brojnim koncertnim i edukativnim projektima. Bubnjar je i jedan od osnivača makedonsko-hrvatskoga pjevačkog zbora i instrumentalista Ezerki i 7/8. Od 2000. autor je i voditelj terapeutskih bubnjarskih radionica za djecu i odrasle s posebnim potrebama. Benito Rael iz njumeksičkog plemena Picuris Pueblo 2011. ovlastio ga je za izvođenje pjesama na domorodačkim tradicijskim ritualima. Kao gitarist, udaraljkaš i bubnjar sudjelovao je na tridesetak diskografskih izdanja.
Petak, 11. studenoga 2011., 19.30 sati
PETERSKIRCHE
Petersplatz, 1010 Wien
Info: www.peterskirche.at, (+43 1) 533 64 33
MARKO ŽEPIĆ, violina
PAVAO MAŠIĆ, orgulje
Marko Žepić rođen u Zagrebu 1966. godine. Diplomirao je 1988. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Vinka Fabrisa. Sudjelovao je na međunarodnim violinskim tečajevima u Grožnjanu kod prof. Yuriya Zhislina i Volodje Balžalorskog. Studij nastavlja 1989. godine na Visokoj glazbenoj školi u Beču u klasi Josefa Sivoa i Ortwina Ottmaiera gdje je stekao naslov magistra. Dobitnik je nagrade "Vaclav Huml" (1988.) za najboljeg studenta violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i nagrade "Darko Lukić" (1991.).
Često nastupa kao solist s različitim orkestrima kao što su Zagrebačka filharmonija, Zagrebački simfoničari, Operni orkestar Rijeka, I cameristi di Venezia i Amstettner Symphonieorchester. Redovito surađuje i sa dva austrijska komorna orkestra. Snimao je za hrvatski, slovenski i slovački radio. Od 1993. godine bavi se pedagoškim radom na glazbenim školama Donje Austrije. Marko Žepić svira na violini Antona Iaisa (Mittenwald) iz 1799.godine.
Pavao Mašić (Šibenik, 1980) hrvatski čembalist i orguljaš, diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu čembalo u razredu Višnje Mažuran, orgulje u razredu Marija Penzara, te studij glazbenoteoretskih disciplina. S najvišim ocjenama završio je potom poslijediplomski solistički studij orgulja u razredu Kei Koito na Visokoj školi za glazbu u Lausanni, kao i poslijediplomski studij čembala i srodnih instrumenata s tipkama u razredu dr. Roberta Hilla i Michaela Behringera (basso continuo) pri Visokoj školi za glazbu u Freiburgu im Briesgau. Posljednje tri godine kontinuirano radi s najistaknutijim čembalistima današnjice kao što su Pierre Hantaїi Skip Sempé, pod čijim se vodstvom posvećuje repertoaru skladbi J. S. Bacha i francuskih baroknih skladatelja. Tijekom i poslije studija usavršavao se na brojnim međunarodnim majstorskim tečajevima posvećenim glazbi za čembalo i orgulje pod vodstvom mnogih renomiranih umjetnika.
Nositelj je prvih nagrada s međunarodnih natjecanja Grand Prix Bach de Lausanne (Švicarska, 2006.) i Andrea Antico da Montona (Hrvatska, 2006.), Rektorove nagrade za akademsku godinu 2004/2005, te Nagrade Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika u 2006.g. prema izboru Hrvatske glazbene mladeži. Godine 2009. bio je laureat na međunarodnom natjecanju 1. Concurso internacional CAI – Jóvenes Intérpretes de Organo održanom u Zaragozi (Španjolska), dok su osobito uspješnu 2010. godinu ovjenčale sve tri nagrade koje istaknutim umjetnicima dodjeljuju Varaždinske barokne večeri. Od 1999.g. glavni je orguljaš Crkve sv. Marka evanđeliste u Zagrebu gdje surađuje s Oratorijskim zborom Cantores Sancti Marci. Zaposlen je kao docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje predaje kolegije namijenjene izobrazbi studenata čembala, a kao solist i komorni glazbenik redovito koncertira na renomiranim glazbenim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Utorak, 15. studenoga 2011., 19.30 sati
THEATER AKZENT
Theresianumgasse 18, 1040 Wien
Info: www.akzent.at (+43 1) 501 65-3306
TAMBURAŠKI ORKESTAR HRVATSKE RADIO TELEVIZIJE
SINIŠA LEOPOLD, dirigent
Siniša Leopold (1957.), skladatelj, glazbeni pedagog, dirigent i publicist diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje djeluje kao viši predavač od 1985. godine. Posebno se posvetio folklornom glazbenom izrazu i radu sa tamburaškim orkestrima. Jedan je od autora prvoga udžbenika za tambure (1992.), a napisao je i knjigu Tambura u Hrvata (1995.).
Njegove skladbe i glazbene obrade nezaobilazan su dio repertoara mnogih ansambala i orkestara, a svoj rad on i dalje usmjerava prema promicanju glazbenih izričaja na području orkestralne tamburaške glazbe. Autor je filmske i scenske glazbe te dobitnik mnogobrojnih uglednih nagrada i priznanja
Tamburaški orkestar HRT-a osnovan je 1941.godine kao profesionalni ansambl tadašnjeg Radio Zagreba. Od tada pa do danas orkestar u emisijama radija i televizije predstavlja hrvatsku narodnu glazbu. Velik dio programa tvore koncertna djela pisana za tambure. U posljednjih desetak godina uvelike je proširena programska orijentacija Orkestra pa se sada izvode i djela s područja ozbiljne, zabavne i lake orkestralne glazbe. Vokalni i instrumentalni solisti svih žanrova česti su gosti i suradnici Tamburaškoga orkestra na snimanjima, koncertima i u emisijama Hrvatskog radija i televizije. Orkestrom su dirigirali ugledni dirigenti i skladatelji kao što su L. pl. Matačić, B. Papandopulo, M. Prohaska, I.Gjadrov, Z. Černjul, I. Kuljerić i dr.
Četvrtak, 17. studenoga 2011., 20.30 sati
CHELSEA MUSICPLACE
Lerchenfelder Gürtel 29, 1080 Wien
Info: www.chelsea.at (+43 1) 4079309
THE BAMBI MOLESTERS
DINKO TOMLJANOVIĆ, gitara
DALIBOR PAVIČIĆ, gitara
HRVOJE ZABORAC, bubnjevi
LADA FURLAN ZABORAC, bas
The Bambi Molesters je grupa nastala pod utjecajem garage i surf klasika 60tih godina. Prve demo snimke grupe snimljene su 1994. godine, a prvi album „Play Out of Tune“ objavili su 1995. godine. Prvi službeni studijski album, "Dumb Loud Hollow Twang" 1997. producirao je legendarni kalifornijski DJ Phil Dirt za nezavisnu diskografsku kuću „ Dirty Old Town“, a kasnije ga je licencno objavila njemačka izdavačka kuća "Kamikaze Records". U isto vrijeme grupa započinje s nastupima u gradovima zapadne Europe predstavljajući hrvatsku rock scenu i sudjeluje u stvaranju novog, pozitivnog imidža Hrvatske u svijetu nakon rata. Godine 1999. The Bambi Molesters potpisuju ugovor s izdavačkom kućom „Dancing Bear“ iz Zagreba, koja im objavljuje drugi album pod nazivom "Intensity!" .The Bambi Molesters su održali brojne nastupe u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Španjolskoj, a 1999. godine po prvi put nastupaju kao predgrupa grupi R.E.M. na njihovom koncertu u Kopru u Sloveniji. Pjesme s oba albuma redovito se emitiraju na američkim (KFJC, KFAI, KXLU,WREK, WHUS) i britanskim (BBC RADIO 1) radio postajama. Njihova pjesma "CAlphaE" uvrštena je u originalni soundtrack američkog filma "The Treat" ( Paklena Torta), režisera Jonathana Gemsa.
Godine 2001. Dancing Bear im objavljuje treći album, "Sonic Bullets: 13 From the Hip". a licencno izdanje objavljuje londonska izdavačka kuća ACE Records. Na ovom albumu gostuju Peter Buck (R.E.M.), Scott Mc Caughey ( MINUS 5, YOUNG FRESH FELLOWS, R.E.M.) frontmen WALKABOUTS-a Chris Eckman, američki kantautor Terry Lee Hale, i Speedo Martinez, pjevač finskih garage rockera THE FLAMING SIDEBURNS. 2002. godine ovaj album je osvojio nagradu Porin za najbolju instrumentalnu izvedbu.
Godine 2002. Bambi Molesters odlaze na Novi Zeland kako bi nastupili na prestižnom „New Zealand Festivalu“, a iste godine nastupaju i na najvećem srednjoeuropskom glazbenom festivalu u Budimpešti „Pepsi Sziget Festival“. Izdavačka kuća Warner Music objavljuje 2005. godine album „Sonic Bullets/ 13 From the Hip“za tržište cijele Europe.
Album „As the Dark Wave Swells“, objavljen je u veljači 2010. godine za izdavačku kuću Dancing Bear, a već iste godine objavljuje ga kultna europska izdavačka kuća Glitterhouse Records.
Grupa osvaja brojne prestižne diskografske nagrade pa tako i nagradu PORIN za najbolju instrumentalnu izvedbu u 2010. godini. 2011. dobivaju istu nagradu za najbolji album rock glazbe, najbolji instrumentalni album i najbolju instrumentalnu izvedbu, te su kao jedini hrvatski izvođači nominirani za prestižnu europsku diskografsku nagradu – IMPALA.
U tijeku je montaža filma o Bambi Molestersima te priprema prvog Live albuma - The Bambi Molesters, "A Night In Zagreb".
www.myspace.com/thebambimolesters
Petak, 18. studenoga 2011., 19.30 sati
WIENER KONZERTHAUS – SCHUBERT SAAL
Lothringerstraße 20, 1030 Wien
Info: www.jeunesse.at, (+43-1) 505 63 56
ZAGREBAČKI GITARISTIČKI KVARTET
TOMISLAV VASILJ
KRUNOSLAV PEHAR
MELITA IVKOVIĆ
FRANE VERBANAC
Zagrebački gitaristički kvartet utemeljio je 1990. od svojih učenika Ante Čagalj, jedan od vodećih hrvatskih gitarističkih pedagoga, koji je i dalje umjetnički voditelj ansambla. U sadašnjoj postavi Kvarteta muziciraju Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković i Frane Verbanac.
Intenzivno nastupajući u Hrvatskoj i inozemstvu, od Kanade do Indije, od Rusije do Južne Afrike - između ostalog, u austrijskom parlamentu u Beču, Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu, firentinskoj palači Pitti, Kamani Auditoriumu u New Delhiju, Amici del Loggione del Teatro alla Scala u Milanu, moskovskoj dvorani Čajkovski - taj iskusan ansambl mladih glazbenika s uspjehom se iskušao i na nekoliko prestižnih međunarodnih natjecanja, a na trima od njih bio je apsolutni pobjednik: osvojio je prve nagrade na Trofeu Kawai u Tortoni (Italija, 1996.) i na natjecanju Simone Salmaso u Viareggiu (Italija, 1998.), te Grand Prix na festivalskom natjecanju Ghitaralia u Przemyślu (Poljska, 1998, nakon čega je Zbigniew Dubiella u časopisu Swiat Gitary objavio: Već dugo godina nisam čuo nešto tako uzbudljivo… nakon njihove izvedbe, sve što možete učiniti jest izaći i povikati: Viva guitarra!). Na Varaždinskim baroknim večerima Kvartet je 1998. godine osvojio nagradu Ivan Lukačić za najbolju festivalsku izvedbu.
Dvije godine kasnije je publici istog festivala predstavio svjetsku praizvedbu Bachova Umijeća fuge u obradi za četiri gitare, izazvavši oduševljenu recenziju Colina Coopera, urednika mjerodavnog časopisa Classical Guitar: jedno od mojih najizuzetnijih i najživljih iskustava gitare uopće.
Kvartet stilski koherentno izvodi golem repertoar u rasponu od renesansnih i baroknih majstora do suvremenih autora, ne zazirući ni od izleta u jazz i world-music, a ni od briljantno aranžiranih tradicionalnih skladbi s hrvatske obale i iz unutrašnjosti. Ansambl se istaknuo i osobitom pozornošću spram živućih hrvatskih skladatelja, pa su Željko Brkanović, Miroslav Miletić, Anđelko Klobučar, Vlado Sunko, Adalbert Marković, Sanda Majurec, Tomislav Uhlik, Ivo Josipović, Krešimir Seletković i Ivan Josip Skender posvetili svoja originalna djela ovome umjetnički nadasve radoznalu ansamblu.
2005. godine objavili su CD Da fuga a milonga koji je emitiran na brojnim svjetskim radijskim postajama, uključujući BBC Radio 3 i Radio Vatikan.
www.guitar4.com
Ponedjeljak, 21. studenoga 2011., 19.30 sati
ALTES RATHAUS - BAROCK SAAL
Wipplingerstraße 8, 1010 Wien
Info: http://kultur.bankaustria.at (+43-1) 505 63 56
VAN BOD TRIO
VLADIMIR BODEGRAJAC – VAN BOD, vokal, glasovir
BORNA ŠERCAR, bubnjevi
JURICA ŠTELMA, bas
Vladimir Bodegrajac (umjetničko ime Van Bod) rođen je 1978. godine u Zagrebu. Pohađao osnovnu i srednju glazbenu školu „Vatroslav Lisinski“, klavirski i teorijski odsjek. Diplomirao klavir u klasi Prof. Marine Ambokadze i muzikologiju pod mentorstvom Prof. Dr. Sc. Larisse Loginove na Visokoj školi za glazbenu umjetnost „Ino Mirković“, na kojoj upisuje i završava magisterij klavira pod vodstvom Prof. Marine Ambokadze. Aspiranturu kompozicije, ekvivalent doktorata, završava na Državnom konzeravatoriju „Komitas“, Armenija, u klasi Prof. Dr. Sc. Armena Smbatyana. Radio je kao asistent rektora armenskog konzervatorija Prof. Dr. Sc. Armena Smbatyana na odsjeku kompozicije i Prof. Marini Ambokadze (umjetničkoj savjetnici Ive Pogorelića) na odsjeku klavira na Visokoj školi za glazbenu umjetnost „Ino Mirković“. Kompozitor je himne „Sea of love“ za UNESCO dječju fondaciju, osvaja nagradu Emerging composer na „Waging Peace Through Singing“ natjecanju, Oregon, USA, 2002., nastupa na „Dori“ 2004. i radi na orkestracijama sa Stepanom Shakaryanom - direktnim nasljednikom i studentom Arama Khachaturiana. Skladbe koje piše i izvodi formirane su u osobitom stilu u pop maniri, poštivajući zakonitosti klasičnog glazbenog oblikovanja. Za pjesme koje izvodi sam piše stihove.
Bubnjar i udaraljkaš Borna Šercar (Zagreb, 1972.) diplomirao je u klasi Igora Lešnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Zaposlen je u Big Bandu HRT-a, a honorarno djeluje u Simfonijskom orkestru HRT-a, Zagrebačkoj filharmoniji, Simfonijskom puhačkom orkestru Hrvatske vojske, Orkestru Hrvatskog narodnog kazališta i dr. Djeluje u više sastava koji se bave jazz glazbom: Spike Quartet, Dona Lee Quartet, Trio Ivana Kapeca, Zagreb Jazz Portrait, Il Gruppo Delle Azioni Progresive, Ladislav Fidri Quintet i Trio Matije Dedića. Surađivao je Michelom Legrandom, Miljenkom Prohaskom, Boškom Petrovićem, Josipom Lisac i dr. U suradnji s Ivanom Bilić i Božidarom Rebićem osnovao je udaraljkaški trio Boobnyar s kojim izvodi autorske kompozicije i klasične udaraljkaške skladbe. Zapaženi su njegovi nastupi na glazbenim staklenkama - flashophone - s gitaristom Antom Gelom diljem Europei Južne Amerike. Dobitnik je nagrade Status za najperspektivnijeg mladog glazbenika na području jazza 1999. godine.
Jurica Štelma svira kontrabas od svoje trinaeste godine. Nakon završenih studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, diplomirao je 2000. godine (Master of Music) na UW u Seattleu. Pohađao je mnoge radionice za kontrabas, a sudjelovao je i u mnogim međunarodnim natjecanjima. Od 1998.godine prvi je kontrabasist orkestra Opere i baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Surađuje s brojnim ansamblima, od klasičnih komornih preko jazz, latino-jazz combo do rockabilly i ritam & blues bendova koji su njegova istinska strast i s kojima je snimio i mnoge albume u Španjolskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji.
Utorak, 22. studenoga 2011., 18 sati
ÖBV ATRIUM
Grillparzerstraße 14, 1010 Wien
Info: www.oebv.com, (+43 1) 40120 1120
KONCERT POSVEĆEN SKLADATELJU ALFIJU KABILJU
STUDENTI BEČKOG SVEUČILIŠTA ZA GLAZBU - INSTITUT FRANZ SCHUBERT
Organizator: prof. FURUGH KARIMI DJAFAR-ZADEH
Furugh Karimi-Djafar-Zadeh studirala je flautu na teheranskom Konzervatoriju za glazbu i diplomirala s pohvalom. Studij je nastavila na Bečkoj Visokoj školi za glazbu kod Babare Gisler-Haase koji je isto tako završila s nagradom. Svoj pedagoški studij za „Dah, glas i pokret“ prema Hile Langer-Rühl završila je kod Roberta Wolfa. 1986. bila je suosnivačica ansambla „Weber Trio Wien“(flauta, violončelo, glasovir). Od 1989. do 1997. bila je član ansambla „Wiener Musikforum“. Mnogi skladatelji posvetili su joj svoja djela, a kao solistica ili članica ansambla aktivno sudjelovala je pri mnogim praizvedbama suvremenih skladbi.
Aktivno je sudjelovala u majstorskim klasama za soliste ali i komornu glazbu kod Petera Lukasa Grafa, Williama Bennetta, Aurèle Nicolet, Wolfganga Schulza, Wernera Trippa ili Arrigga Tassinaria.
Od 1991. podučava flautu i praktičnu poduku tog instrumenta, a od 2004. i kineziologiju na Bečkoj Visokoj školi za glazbu. Od godine 2001. do 2003. bila je docent na međunarodnom gitarističkom seminaru komorne glazbe u Lockenhausu. Od 2003, vodi tečajeve za glazbenu kineziologiju („Ein neuer Weg zur Stressbewältigung im Musikberuf!“ / „Novi put za svladavanje stresa u pozivu glazbenika!“). Od 2004., na osnovu zaključka habilitacijske komisije, postala je izvanredna profesorica na odjelu umjetničke flaute na Visokoj školi za glazbu u Beču.
Od 2004. kao predavačica sudjelovala je i na seminarima, majstorskim tečajevima kao i natjecanjima mladih s pomoću glazbene kineziologije u Austriji. Predavala je u Zagrebu kao i na Muzičkoj akademiji u Krakovu u Poljskoj.
Petak, 25. studenoga 2011., 20 sati
BURGENLÄNDISCH-KROATISCHES ZENTRUM
Schwindgasse 14, 1040 Wien
Info: www.hrvatskicentar.at, (+43 1) 504 63 54
KLAPA „ARMORIN“
PAULINA ĐAPO, I. sopran
IVANA TOLIĆ, MARIJA BLAŽEVIĆ, II. sopran
IVA TROGRLIĆ VRANEŠIĆ, MARIJANA SKORUP, I. alt
MORANA ILIĆ BERDOVIĆ, ZRINKA PERIĆ, ANTONIA MIMICA, II. alt
Ženska klapa Armorin osnovana je 1999. godine kao radionica klapskog pjevanja pri Studentskom centru u Zagrebu te, u maniri svojih početaka, sve do danas okuplja vrsne pjevačice iz cijele Hrvatske.
Klapa je 2006. godine debitirala na najprestižnijem klapskom natjecanju u Omišu osvojivši nekoliko nagrada. Višegodišnje sudjelovanje na ovom Festivalu okrunjeno je 2011. godine, osvajanjem druge nagrade stručnog žirija. Uz redovito sudjelovanje na omiškom Festivalu, klapa je održala niz samostalnih i zajedničkih koncerata u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima.
2011. godina donijela je klapi Armorin još jedno veliko priznanje struke. Na 1. natjecanju hrvatske tradicijske vokalne glazbe u Zagrebu, Armorinke su u kategoriji malih vokalnih sastava osvojile zlatnu plaketu i Grad prix. Svoj doprinos hrvatskoj klapskoj diskografiji klapa je dala sudjelovanjem u većem broju izdanja, a u svibnju 2011. godine klapa je izdala svoj CD prvijenac. Klapa danas okuplja devet članica, a od 2007. godine djeluje pod umjetničkim vodstvom mr. Srđana Berdovića.
Nedjelja, 27. studenoga 2011., 19 sati
ÖSTERREICHISCHE NATIONALBIBLIOTHEK-HOFBURG
"CAMINEUM" SAAL
Josefsplatz 1, 1010 Wien
Info: NEUES KÜNSTLERFORUM
www.kuenstlerforum.at , lintner@kuenstlerforum.at, +43 (01) 713 11 07
ZAGREBAČKI KVARTET
GORAN KONČAR, 1. violina
DAVOR PHILIPS, 2. violina
HRVOJE PHILIPS, viola
MARTIN JORDAN, violončelo
Zagrebački kvartet najstariji je hrvatski komorni ansambl. Godine 1919. utemeljili su ga Vaclav Huml, Ladislav Miranov, Milan Graf i Umberto Fabbri. Do konca prvog razdoblja djelovanja (1943.) u Kvartetu su djelovali mnogi istaknuti glazbenici među kojima i Dragutin Arany, Zlatko Topolski te Stjepan Šulek. Drugo razdoblje Zagrebačkog kvarteta počinje 1954. kada ga ponovno utemeljuju Josip Klima, Tomislav Šestak, Dušan Stranić i Zvonimir Pomykalo. Tijekom dotadašnja četiri desetljeća tog razdoblja, svoje umijeće u djelovanju Kvarteta ulažu još mnogi glazbenici, među ostalima i Zlatko Balija, Fred Kiefer, Josip Stojanović, Ivan Kuzmić, Đorđe i Marija Trkulja, Goran Bakrač, Ante Živković i drugi.
Kvartet nastupa na svim kontinentima u znamenitim koncertnim dvoranama poput Sidney Opera House, New York UN Concert Hall, Schauspielhaus Berlin, St. John's Smith Square u Londonu, Concertgebouw u Amsterdamu, Beethovenhaus u Bonnu i mnogim drugim. Brojni tonski zapisi, između ostalog preko 40 gramofonskih ploča, govore o bogatom repertoaru Zagrebačkog kvarteta, ali i o trajnoj skrbi za hrvatsko glazbeno stvaralaštvo. Mnogi domaći i inozemni skladatelji, počevši već od 1920. godine, posvetili su svoja djela Zagrebačkom kvartetu.
Ansambl je nagrađen svim domaćim glazbenim nagradama, a 1994. primio je i nagradu «Granada Historica y Cultural», kojom su članovi Kvarteta proglašeni počasnim građanima Granade.
Utorak, 29. studenoga 2011., 20.30 sati
PORGY & BESS
Riemergasse 11, 1010 Wien
Info: www.porgy.at, (+431 ) 512 88 11
ZZ (ZJAČA-ZANCHINI) QUARTET
RATKO ZJAČA, gitara
SIMONE ZANCHINI, harmonika
ADAM NUSSBAUM , bubnjevi
MARTIN GJAKONOVSKI, bas
ZZ kvartet je kvartet jedinstvene glazbene vizije koji apsorbira i reflektira sve glazbene vrste zadržavajući pritom osobnost i vrhunsko zanatsko umijeće koje obuhvaća raspoloženja od tihe intime do vrlo snažnog, intenzivnog izričaja. Odgojeni na različitim glazbenim usmjerenjima od jazza, world music, klasike i slobodne forme, izvode repertoar koji seže od originalnih skladbi do savršenih obradbi i improvizacija. Svojom svirkom oni brišu granice između notnih zapisa i improvizacije, starajući jedinstveni zvučni krajolik koji ukorjenjen u povijesnom izrazu, pomiće granice suvremenog izričaja.
Ratko Zjača je gitarist, skladatelj, izvođač i pedagog. Studirao je i diplomirao na Sveučilištu u Zagrebu i pohađao majstorska i privatna predavanja J. Passa, J. Halla, P. Methenyja, M. Sterna, J. Abercrombiea i drugih. Nakon Konzervatoriju u Rotterdamu, gdje je studirao jazz gitaru, kompoziciju i indijsku klasičnu glazbu, studirao je i na New York University School of Music. Godine 2000. snima CD "A Day in Manhattan" s članovima John Coltrane i Miles Davis ritam sekcije, Reggiem Workmanom i Alom Fosterom. Prvi je europski gitarist koji snima CD na fretless gitarama 2004. godine, Shades of Spirit. Surađivao je i snimao s Benom. Baileyem, Garyijem Peacockom, Alvinom Queenom, Ronom Carterom, Miroslavom Vitousom i drugima. Sa Simone Zanchinijem osniva ZZ quartet i snima CD The way we talk za poznati Label In + Out Records i najnoviji CD Now and Then na kojem sudjeluju mnoge velike zvijezde jazza.
Najpoznatiji američki kritičari nominirali su Ratka Zjaču 2010. godine za najznačajniju jazz nagradu u Južnoj Americi “El Intruso music award”.
Simone Zanchini jedan je od najzanimljivijih i najinovativnijih harmonikaša u Europi. Njegov istraživalački rad na polju ovog specifičnog instrumenta pomiče granice suvremene glazbe, preko eksperimenata s elektronskim i akustičnim zvukom do mješavine najrazličitijih glazbenih pravaca. To rezultira sasvim posebnim osobnim pristupom glazbenom materijalu. Eklektični umjetnik, vrlo intenzivne izvođačke karijere surađuje s ansamblima koji njeguju sasvim različiti glazbeni stil od klasike do suvremenog jazza. Nastupao je na brojnim talijanskim jazz festivalima, kao i na svim najvažnijim jazz festivalima diljem Europe i Azije surađujući s glazbenicima kao što su Thomas Clausen, Gianluigi Trovesi, Javier. Girotto, Paulo Fresu, Tamara Obrovac, Vlatko Atanasovski, Art van Damme i mnogi drugi. Simone je harmonikaš u Ansamblu Strumentale Scaligero kazališta La Scala u Milanu.
Adam Nussbaum odrastao je u Norwalku u Connecticutu i nakon petogodišnjeg učenja klavira počeo svirati bubnjeve u dobi od 12 godina. Godine 1978. pridružio se kvintetu Davea Liebmana i održao svoju prvu europsku turneju. Godine 1983. postao je član Gil Evans Orchestra te je svirao i sa Stanom Getzom. Kasnije se pridružio kvartetu Eliane Elias. Godine 1988. snimili su album Don't Try This At Home koji je osvojio Grammya. Vrlo je svestrani bubnjar koji uglavnom svira u naprednim sastavima i sigurno je jedan od najboljih jazz bubnjara današnjice.
Martin Gjakonovski rođen je u Skopju u Makedoniji u obitelji jazz glazbenika. Njegov je otac bio osnivač i dirigent makedonskog Jazz Radio Big Banda, a njegova je majka jazz pjevačica. Ulaznica za međunarodnu jazz scenu bila mu je jazz radionica koju je vodio Coltraneov kontrabasist Reggie Workman u Grožnjanu. Studirao je jazz bas na Visokoj glazbenoj školi u Kölnu. Jedan je od najzaposlenijih i najsvestranijih basista u Europi, a svirao je s brojnim glazbenicima kao što su Duško Gojković, Paul Shigihara, Ferenc Snetberger, David Friedman, Lee Konitz, Attila Zoller, Tony Lakatos i mnogi drugi. Snimio je preko 80 nosača zvuka s jazz i world music repertoarom.
Srijeda, 30. studenoga 2011., 20.30 sati
PORGY & BESS
Riemergasse 11, 1010 Wien
Info: www.porgy.at, (+431 ) 512 88 11
RUNDEK CARGO TRIO
(c) Emir Srkalović, Daniel Ille
DARKO RUNDEK, vokal, gitara
ISABEL, violina
DUŠAN VRANIĆ, bubnjevi
MARIO FIŠTER, tonmajstor
Rundek Cargo Trio uz lidera čine violinistica Isabel te multiinstrumentalist Dušan Vranić.
Prvi album Rundek Cargo Trija pod nazivom Plavi avion izašao je u studenom 2010. godine u izdanju Menarta. Pjesme izlaze iz uobičajene strukture da bi istražile otvorenije, improvizirane dijelove te ispričale mnoge priče u kojima se slušatelj osjeća kao sudionik. Minimalistički aranžmani ostavljaju prostora da se svaki od tri glazbenika izrazi na svoj način. Kvalitetu albuma prepoznala je i struka pa je tako Trio osvojio Porina za najbolji album u kategoriji alternativne rock glazbe. Plavi avion na kojem su zajednički radili svi članovi, postigao je velik uspjeh kod kritičara i publike te je nesumnjivo, privukao i nove obožavatelje. Ovo neobično i impresivno glazbeno putovanje pravo je otkriće za standardnu festivalsku i klubsku publiku, ali i za glazbene sladokusce. Rundek Cargo Trio nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Trio kombinira najbolje od balkanskog zvuka sa europskim bluesom. Prvi dio koncerta rezerviran je za skladbe s albuma Plavi avion dok u drugom djelu koncerta Trio izvodi legendarne pjesme iz Rundekove bogate glazbene karijere.
Darko Rundek jedna je od najbitnijih pojava na zagrebačkoj glazbenoj sceni. Početak glazbene karijere vezan je uz grupu Haustor, jednu od najomiljenijih novovalnih zagrebačkih grupa.
Osnova grupe Haustor, u kojoj je Rundek započeo karijeru, nastala je 1977. pod nazivom Komuna. Haustor je od 1981. sveukupno snimio 4 albuma, a uoči miksa petog albuma, «Dovitljivi mali čudaci», grupa prestaje s radom. Rundek se nakon raspada benda 1995. godine s obitelji preselio u Pariz. Paralelno s karijerom u Haustoru, Rundek je radio kao asistent režije u kazalištu, povremeno je glumio u predstavama, režirao je radio drame, a 1990. napisao je glazbu za film 'Orao' Zorana Tadića. Tijekom ratnih godina Rundek je neko vrijeme bio zaposlen kao glazbeni urednik na Radio Brodu, a u Parizu je komponirao glazbu za kazališne predstave. U razdoblju od 1997. – 2003. snima tri zanimljiva solo albuma, a u 2003. godini formira novi bend, Rundek Cargo Orkestar.
U lipnju 2008. godine Kazalište Ulysses pod vodstvom legendarnog Rade Šerbedžije na Brijunima postavlja predstavu 'Balade Petrice Kerempuha'. Darko Rundek zajedno sa Radom Šerbedžijom potpisuje režiju, te glazbu koju je skladao s Isabel iz svog Cargo Orkestra.Tijekom svoje dugogodišnje uspješne glazbeničke karijere, Rundek nikada nije radio s ansamblom koji broji manje od šest članova pa mu se osnutkom Rundek Cargo trija ispunjava dugo željeni san.
Violinistica Isabel, Švicarka je španjolskog porijekla, učila je violinu i glazbenu teoriju na Konzervatoriju u Ženevi gdje je paralelno na plesnoj akademiji V. Kouznetzove učila balet. Od 1965. do 1975. u istom je gradu na Sveučilištu studirala i psihologiju, a od 1975. do 1978. izradu haljina i modni dizajn. Dosta se bavila glazbom dalekog istoka kao što su afganistanska, indijska i dr.
Skladala je za kazališne i plesne predstave, film, radio i televiziju. Surađivala je s mnogim umjetnicima iz cijelog svijeta kao što su Nina Simone, Ingrid Caven, Catherine Ribeiro, Ben Zimet, Birlyant Ramzaeva, Barre Phillips, Trilok Gurtu, André Jaume, Peter Brook and the C.I.C.T., Theatre du Loup, Geneva Comedy Company ANTRA, Ensemble Chorégraphique de Vitry, Company les Montreurs d'images, Les Soeurs Cha-Cha. S Darkom Rundekom surađuje od 2002. godine, bila je članica Rundek Cargo Orkestra, a dobra suradnja nastavila se i radomi zajedničkim stvaranjem u Rundek Cargo Triju.
Dušan Vranić pjevač je i multiinstrumentalist rođen u Sarajevu. Počeo je nastupati s 13 godina kao bubnjar u post-punk bendu. Do 18. godine pohađao je umjetničku školu te kao bubnjar, pjevač i klavijaturist nastupao sa raznim sarajevskim sastavima. Također je radio u kazalištu te na radiju. Tijekom rata svirao je i pjevao u mjuziklu "Kosa", produciranom u Sarajevu pod opsadom te stvarao glazbu za filmove i dokumentarce. Poslije rata otišao je u Francusku gdje je nastupao i snimao je s bendovima različitih žanrova, od elektronike do ciganske glazbe. Pjevao je u gipsy bendu "Odjila" i nastupao u klubovima širom Europe. Elektronsku muziku stvarao je kao solist pod imenom "V.Eliane" te u bendu "Chef". 2001. godine Michael Stipe ga je zamolio da napravi dva remiksa za bend R.E.M.; također stvara glazbu za reklame, kazalište te radi francuske filmove.
Svira iranski sitar, udaraljke, bandoneon, glasovir, melodiku. Suosnivač je Rundek Cargo Orkestra, a dobru suradnju s Darkom nastavio je i u Rundek Cargo Triju.
Nedjelja, 4. prosinca 2011., 19.30 sati
PALAIS ESCHENBACH
Eschenbachgasse 11, 1010 Wien
Info: (+431) 587 363324
„GLAZBENA PRIČA OBITELJI RUCNER“
KVARTET RUCNER
SIDONIJA LEBAR - 1. violina
ANA PAULA KNAPIĆ FRANKOVIĆ - 2. violina
DRAGAN RUCNER - viola
SNJEŽANA RUCNER - violončelo
Gosti:
Ana Rucner, violončelo
Mario Rucner, viola
Gudački kvartet Rucner utemeljili su 1998. godine bračni par Snježana i Dragan Rucner (do tada dugogodišnji članovi Gudačkog kvarteta Klima). Nastavljajući zagrebačku tradiciju komornog muziciranja njegovanjem klasičnog i suvremenog međunarodnog repertoara kao i izvođenjem djela suvremenih hrvatskih autora, Gudački kvartet Rucner čini i repertoarni iskorak prema glazbi drugih žanrova, o čemu svjedoči i njihova nadasve uspješna suradnja s američkim bandoneonistom Peterom Soaveom. U dosadašnjem djelovanju Kvartet Rucner muzicirao je u Zagrebu, u mnogim gradovima Hrvatske, na najvažnijim hrvatskim festivalima, a turneje su ga vodile i u Bosnu i Hercegovinu, Italiju, Sloveniju, Austriju, Egipat, Poljsku, Njemačku i Kinu.
Kvartet je ostvario i zanimljivu diskografiju. Za tvrtku Jazzette snimili su CD s naslovom Tango Moods s djelima Astora Piazzolle (s Peterom Soaveom), a za tvrtku Cantus d.o.o. CD s naslovom Five Tango Sensations (također s glazbom A. Piazzolle) koji je nominiran za diskografsku nagradu PORIN 2004 u kategoriji: najbolji album klasične glazbe, a potom i CD s gitaristom Darkom Petrinjakom.
Za prvi ciklus koncerata komorne glazbe pod nazivom „Četiri godišnja doba“ priređen 2003. godine, Gudački kvartet Rucner dobio je diplomu „Milka Trnina“ Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika i godišnju nagradu „Vatroslav Lisinski“ koju dodjeljuje Hrvatsko društvo skladatelja za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu. Sve hrvatske praizvedbe iz ciklusa "4 godišnja doba" 2003. snimljene su na CD koji je nominiran za diskografsku nagradu PORIN 2005.
www.rucner-string-quartet.com
Violončelistica Ana Rucner (Zagreb,1983.), odgajana je u obitelji glazbenika i tako je vrlo rano započela glazbeno obrazovanje. Diplomirala je u razredima Željka Švaglića i Krešimira Lazara 2005. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Tijekom školovanja pohađala je glazbene seminare kod M. Meira, G. N. Tavaresa, D. Millera, D. Grigoriana, V. Perlina i drugih. Godine 2002. dobila je na poklon električno violončelo i zahvaljujući tom novom instrumentu započela je graditi svoj prepoznatljivi, i moderan glazbeni stil, kako bi klasičnu glazbu približila mlađoj publici. Taj se stil temelji na mješavini klasične, moderne i etno glazbe, po čemu je Ana jedinstvena i izvan granica Hrvatske. Nastupila je na brojnim koncertima uz klavirsku pratnju ili pratnju orkestra u domovini i u inozemstvu. Od 2008. godine Ana Rucner ima status slobodne umjetnice i nastupa diljem svijeta.
www.anarucner.com
Mario Rucner rođen je 1979. godine u Zagrebu. Potječe iz glazbene obitelji Rucner. S pet godina počinje svirat violinu. Pozavršetku niže glazbene škole upisuje violu na srednjoj muzičkoj školi Vatroslav Lisinski u Zagrebu u klasi svog oca. Tijekom školovanja osvojio je tri prve nagrade na republičkim natjecanjima.Često je nastupao kao solist (Memorijal Franje Krežme u Osijeku, nastup uz Zagrebačku filharmoniju, mnogim emisijama na HRT-u ...). Studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Usavršavao se na majstorskim seminarima kod poznatih svjetskih pedagoga (Assja Kuchner, Taras Pecheny, Yossi Gutmann, Daniel Thune, Pavel Kandrusevich). Tijekom godina nastupao je na brojnim koncertima kao solist i uz orkestralnu pratnju. Često nastupa sa svojom sestrom Anom na mnogim humanitarnim koncertima. Uz ljubav prema glazbi od najranijeg djetinjstva pokazuje iznimnu strast prema motociklima, te se natječe na mnogim motorističkim utrkama gdje je imao i vrlo zapažene rezultate.
Petak, 9. prosinca 2011., 20 sati
PETERSKIRCHE
Petersplatz, 1010 Wien
Info: www.peterskirche.at, (+43 1) 533 64 33
ANSAMBL ANTIPHONUS
TOMISLAV FAČINI, umjetničko vodstvo
Članovi Antiphonusa iskristalizirali su se tijekom dugog procesa zajedničkog muziciranja u raznim sastavima. Glazbenici različitih profila grade delikatan repertoar, njegujući djela sa samih početaka europske glazbe, ali i najsuvremenije opuse domaćih i inozemnih skladatelja. Od osnutka 2008. godine, ansambl je nastupao na Glazbenim večerima u sv. Donatu, Ljetnom festivalu u Rovinju, Dobronićevim večerima u Jelsi, Festivalu Baromus u Rovinju, sezoni komornih koncerata u Rijeci u organizaciji Artagenta, a osim niza samostalnih koncerata, snimao je za HRT. Ansambl redovito nastupa na koncertima širom Hrvatske pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, nastupio je 2011. godine u Hrvatskom Državnom arhivu povodom dodjele nagrade „Vladimir Nazor“, a 2010. održao je četiri koncerta uz potporu Grada. Ti su koncerti osmišljeni kao programska cjelina u kojoj se isprepliću vokalna i instrumentalna glazba, povezana tematikom, tonalitetnim planom i ugođajem. U kolovozu 2010. Antiphonus je ostvario i za HTV snimio koncert s programom hrvatske rane glazbe, u suradnji sa sjajnom ekipom solista i instrumentalista, s većinom kojih stalno surađuje: Krešimirom Špicerom, Margaretom Klobučar, Edinom Karamazovim, Pavlom Mašićem, Dmitrijem Sinkovskim, Bojanom Čičićem i Pavlom Zajcevim.
Ansambl djeluje u sljedećoj postavi:
Monika Cerovčec, Marta Lončar, Ana Ticl, soprani
Bosiljka Pavlović, Zlata Životić, Ivana Srbljan, Vesna Batistić, Martina Matić, alti
Srđan Berdović, Hrvoje Ivkošić, Ivan Bingula, tenori
Marko Pletikosa, Matija Meić, Adam Vidović, Tomislav Fačini, basi
Tomislav Fačini, umj. vodstvo
Tomislav Fačini rođen je u Zagrebu 1975. godine. Godine 1992. upisuje studij dirigiranja na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu u klasi prof. Igora Gjadrova. Studij završava 1996. godine. Nagrađen je Rektorovom nagradom. Po nastavku školovanja u Milanu na Accademmia Hans Swarowsky i Hochschule für Musik u Karlsruheu, zapošljava se kao asistent pri odsjeku za dirigiranje na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu. Od 1993. dirigent je Oratorijskog zbora crkve sv. Marka u Zagrebu. Ta aktivnost donosi mu više prvih nagrada na domaćim i inozemnim natjecanjima, Nagradu Grada Zagreba, dvije nagrade Hrvatskog društva skladatelja.
Na Varaždinskim baroknim večerima ravnao je premijerom Paisiellova Seviljskog brijača. U Zagrebačkom je HNK asistirao na brojnim opernim produkcijama, od Mozartovih Čarobne frule i Otmice iz saraja do suvremenih Trigosovih De cachetito raspado i Mis dos cabezas. 1996. godine osvojio je Drugu i posebnu nagradu na Međunarodnom natjecanju dirigenata Antonio Pedrotti u Trentu. U zagrebačkom HNK 2001. povodom stote godišnjice Verdijeve smrti ravnao je premijerom Traviate, kao i Puccinijeva Trittica.
U travnju 2004. godine postaje i šef dirigent Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske. S tim je Orkestrom snimio više od dva sata glazbe domaćih autora, posebice mlađe generacije.
2003. godine dirigirao je na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara. Sa Simfoničarima RTV Slovenije snimio je u protekle dvije godine za potrebe radiodifuzije i nosača zvuka preko četiri sata glazbe, slovenskih autora, klasičnog repertoara i glazbe za film.
Surađivao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije, Varaždinskim komornim orkestrom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, orkestrima HNK u Zagrebu i Rijeci, Operom Narodnog pozorišta u Sarajevu, Orchestra Haydn di Trento e Bolzano, Baden-Baden Philharmonie, Orchestra Sinfonica Siciliana, Zbor HRT. Nastupio je na svim relevantnim hrvatskim festivalima. Od 2005. godine umjetnički je ravnatelj Glazbenih večeri u sv. Donatu.
Srijeda, 14. prosinca 2011., 18.00 sati
SVEČANA DVORANA BEČKE VIJEĆNICE
Rathausplatz 1, 1010 Wien
Info: (+431) 485 9524
ANSAMBL LADO
Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO, profesionalni je folklorni ansambl, osnovan 1949. godine sa zadaćom i ciljem istraživanja, prikupljanja, umjetničke obrade i scenskog prikazivanja najljepših primjera bogate hrvatske glazbene i plesne tradicije. Njegovih 36 vrhunskih plesača, koji su istovremeno i izvanredni pjevači, s lakoćom se transformiraju iz plesnog ansambla u reprezentativan folklorni zbor, a 15 odličnih glazbenika svira na pedesetak različitih tradicijskih i klasičnih instrumenata. Ansambl LADO također posjeduje jedinstvenu kolekciju izvornih narodnih nošnji iznimne vrijednosti i ljepote (preko 1200 kompleta), pa je svaki koncert Ansambla, uz pjesmu i ples, ujedno i svojevrsna revija originalnog hrvatskog tradicijskog ruha.
Sve to, uz čudesno bogatstvo i raznolikost folklornog izraza na tako malom prostoru kao što je Hrvatska, čini LADO jedinstvenim u svijetu, što je prepoznala i publika u brojnim svjetskim koncertnim dvoranama u kojima je LADO nastupao: od Royal Albert Hall-a u Londonu, City Centre-a u New Yorku, preko Mann Auditoriuma u Tel Avivu i Sydney Town Hall-a pa sve do 20-ak vrhunskih koncertnih dvorana u Japanu, gdje je Ladovih 27 koncerata, tijekom petotjedne turneje u 2006. godini, oduševljeno gledalo više od 50 tisuća ljudi. Za svoj rad i zasluge u promicanju nacionalne baštine, LADO je dobio mnoge nagrade i priznanja: Godišnju nagradu INE za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2006. godinu;
ukupno četranest Porina, među kojima i Porina za životno djelo (2002); tri Nagrade grada Zagreba (1963, 1968. i 2002); nagradu Orlando na 54. Dubrovačkim ljetnim igrama 2003; nagradu Ivan Lukačić na 34. Varaždinskim baroknim večerima 2004. LADO je 2002. godine bio predstavnik Europe na VI. Svjetskom simpoziju zborske glazbe u Minneapolisu, u Sjedinjenim Državama.
U suradnji s brojnim etnokoreolozima i koreografima kroz dugi niz godina nastao je impozantan koreografski repertoar s više od 100 koreografija koje predstavljaju plesnu i glazbenu tradiciju svih dijelova Republike Hrvatske te tradiciju Hrvata koji već stoljećima naseljavaju Bosnu i Hercegovinu, Vojvodinu, Crnu Goru, itd. LADO tijekom godine održi niz cjelovečernjih plesnih koncerata gdje u svakom prikaže desatak koreografija s raznih hrvatskih strana vodeći računa da program uvijek bude istovremeno i raznolik i reprezentativan, u smislu zastupljenosti svih četiriju etnokoreoloških područja Hrvatske: alpskog, panonskog, dinarskog i jadranskog.
Iz povijesti LADA
U prvim godinama poslije 2. svjestkog rata pojavile su se u zemlji brojne amaterske folklorne skupine među kojima je na vrh ljestvice izbila folklorna sekcija Omladinskog kulturno-umjetničkog društva “Joža Vlahović” iz Zagreba pod umjetničkim rukovodstvom prof. Zvonimira Ljevakovića. Već 1947. godine ta grupa bilježi zavidan međunarodni uspjeh – drugo mjesto, odmah iza poznatog Ansambla Igora Mojsejeva, na prvom Svjetskom festivalu omladine u Pragu. 11. studenoga 1949. ukazom Vlade NR Hrvatske, donesena je odluka o osnivanju Državnog zbora narodnih plesova i pjesama. Već od prvog nastupa 4. veljače 1950. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, pokazala se jasna usmjerenost Ansambla LADO na hrvatsku tradicijsku glazbu i običaje.
Koristeći se svojim velikim iskustvom, krstareći terenom, Ljevaković prikuplja dragocjenu građu narodne tradicijske baštine i tako prikupljeni materijal umjetnički obrađuje i podređuje zahtjevima scene. Zahvaljujući znanju i profinjenom estetskom osjećanju za boju i sklad, kao i osobnom zalaganju prof. Zvonimira Ljevakovića na terenu, danas Ansambl LADO raspolaže iznimno bogatom kolekcijom originalnih narodnih nošnji, od kojih mnoge imaju muzejsku vrijednost. Pune dvadeset i četiri godine (do odlaska u mirovinu) prof. Ljevaković bio je umjetnički i duhovni vođa Ansambla LADO, njegov najuspješniji koreograf, autor mnogih folklorno-scenskih umjetničkih djela, čija se muzička i koreografska rješenja zasnivaju na autentičnom izrazu i elementima naše narodne umjetnosti. Brojna visoka međunarodna priznanja Ansamblu LADO, izvanredan uspjeh kod publike i stručne kritike u zemlji i inozemstvu, bez sumnje su zasluga i dugogodišnjeg predanog rada prof. Zvonimira Ljevakovića.
Put koji je zacrtao Zvonimir Ljevaković, a nastavio dr. Ivan Ivančan (1974. – 1983.), slijedili su i umjetnički ravnatelji Hanibal Dundović (1983-1991) i Ivan Ivančan ml. (od 1992 dalje) dugogodišnji iskusni suradnici Ansambla.
Tijekom polustoljetnog rada Ansambla LADO, s posebnom pažnjom na stil rustikalnog pjevanja, kao i na sviranje na narodnim glazbalima, pažljivo se pristupalo obradi glazbene sastojnice svake koreografije, ali i samostalnih glazbenih točaka čime je otklonjena opasnost prelaska granice “dobrog ukusa” i poniranja u val “novoskladane” narodne glazbe. Od prosinca 1990. godine LADO s jednakim uspjehom priređuje cijelu seriju koncerata pučke crkvene glazbe od kojih su najpoznatiji već tradicionalni božićni koncerti u Zagrebačkoj katedrali i korizmeni koncerti u okviru “Pasionske baštine”.
Uspješne nastupe LADA, od osnutka do danas, pratile su i brojne nagrade i priznanja. LADO posjeduje jedinstvenu kolekciju originalnih narodnih nošnji iznimne vrijednosti i ljepote sustavno prikupljanih tijekom više od pedeset godina postojanja Ansambla. Tako je s vremenom nastala zbirka s više od tisuću i dvjesto kompleta iz raznih područja Hrvatske kao i područja koja nastavaju Hrvati Bosne i Hercegovine, Vojvodine i drugih zemalja.
Svojom kulturom i poviješću Hrvatska je određena kao srednjoeuropska i mediteranska zemlja što je uvjetovalo nastanak četiriju različitih tipova tradicijskog ruha (alpskog, panonskog, dinarskog i jadranskog). Svaki nastup LADA, osim plesa i pjesme, jest i svojevrsna revija originalnih narodnih nošnji. Ansambl LADO posjeduje i jedinstvenu zbirku hrvatskih narodnih instrumenata.