hr | en

Zašto hrvatska glazba treba "Noinu arku"?

Objavljeno: 2010-12-30

Noa, prema Starom zavjetu, nije bio tek «deseti i zadnji od pretpotopnih Praotaca Izraela i prorok (prema riječima Kurana)». Prema Biblijskoj pripovijesti, «kad je Noa imao šesto godina, Bog se, vidjevši ljudsku pokvarenost koja se raširila po zemlji, rastužio i odlučio poslati veliki potop da uništi neposlušan ljudski rod. Ali vidio je da je Noa pravedan čovjek i uputio ga da sagradi arku i okupi sebe i svoju obitelj sa svakom vrstom životinja, po jednu mušku i žensku. I tako je poplava došla i sav život je uništen, osim za one koji su bili s Noom. I vode su se raširile zemljom 150 dana, dok se arka nije smirila na planinama Ararata».

Knjiga Postanka nam govori i kako je on bio prvi čovjek koji je nakon velikog potopa orao zemlju. Prvi je posadio vinograde, prvi je pio vino, i opio se: tako je ušao u povijest i kao svojevrsni «izumitelj vina». No bez obzira na njegovu starozavjetnu «poročnost» (njegova «pravednost» je bila dugo tema diskusija među rabinima), Noa i njegova arka su danas u svijetu metafora za očuvanje, spašavanje i preživljavanje; bez Noe ne bi znali koliko je divan svijet faune, koliko su fascinante boje i šare leptirovih krila i kako gipko i savršeno je tijelo geparda. Na kraju, ne bi postojao nitko tko bi do kraja spoznao tu ljepotu jer je, prema Starom zavjetu, Noa spasio i ljude.

No da bismo shvatili o kakvom gigantskom podvigu je riječ, treba shvatiti koliko speciesa, koliko vrsti životinjskog svijeta, je Noa morao prikupiti na svojoj arci. Bilo je to djelo ravno čuvenim kreposnim Heraklovim podvizima! I da napokon dođemo i do glazbe, da nije bilo Noe, ne bi dakako bilo niti glazbe. Naš projekt «glazbena Noina arka» ima zadaću očuvanja hrvatske glazbene baštine. Pobrojiti sve notne zapise hrvatske glazbe, pronaći sve arhive, niše, tavane i podrume privatnih kuća i stanova u kojem se oni još uvijek nalaze, prikupiti ih, izvesti i snimiti, gotovo da je ravno podvigu biblijskog Noe!

Kako bi odmah shvatili kako je važna zadaća MIC-ovog projekta «Noina arka», treba reći da više od 85 % hrvatske glazbene baštine još uvijek egzistira isključivo kao autograf, jedan jedini primjerak koji nikada nije čak niti kopiran. Možda 5 % (ili čak manje) od naše sveukupne glazbene baštine je do sada tiskano i izdano kao notna edicija, a da pri tome nije riječ isključivo o antologijskim skladbama. Vrlo često one su imale sreću biti izdane zahvaljujući političkoj utjecajnosti ili položaju njihovih autora koji im je to omogućavao. Vrlo često je kriterij za njihovo izdavanje bio i «podobnost» ili još češće «nepodobnost», raspoloženje ljudi na vlasti, a najmanje njihova umjetnička vrijednost, važnost ili uloga i značaj kao važnih djela povijesti glazbe.

Ono što je poprilično tragično je da se rukopisi nekih od najljepših skladbi hrvatske glazbe još uvijek nalaze u privatnom posjedu, da su one teško dostupne interpretima, a za mnoga od njih još uvijek se ne zna gdje se uistinu nalaze. U glazbenim arhivima širom Hrvatske (pa čak i onim najvećim i najvažnijim!), ali i inozemstva, još uvijek ne postoje egzaktni popisi djela koja se tamo čuvaju, što onemogućava bilo kakav pregled «što sve imamo», a dakako nije moguće utvrditi niti o koliko kvalitetnoj glazbi je riječ.

U svim udžbenicima, povijestima glazbe, leksikonima i enciklopedijama hrvatske povijesti glazbe nisu niti izbliza u potpunosti obuhvaćena sva antologijska djela niti su dovoljno istaknuti skladatelji, njihovi stvaratelji. Potreba provedbe revalorizacije hrvatske povijesti glazbe jedan je od najvećih zadataka svakog vremena, a pogotovo ovog našeg sadašnjeg; ponovno preispitivanje, preslušavanje, osluškivanje same glazbe, pogled iz nove perspektive i vremena, sveti je zadatak svakog muzikologa koji se ozbiljno želi baviti hrvatskom glazbom. A sve to zato jer je ona uistinu bogata, vrijedna i puna prelijepih skladbi.

Jedan od najvećih problema s kojim se suočava svatko tko se bavi hrvatskom glazbom je osnovni nedostatak i nemogućnost pribavljanja zvučnih zapisa. Tek jedan sićušan dio (baš kao što je to slučaj s notnim izdanjima) dostupan je na nosačima zvuka koji se mogu nabaviti u trgovinama. Najveći dio briljantnih djela Papandopula, Baranovića, Kunca, Lisinskog, D. Pejačević, Zajca, da spomenem tek njih nekoliko, kao tonski zapis nisu dostupna običnim smrtnicima.

Što onda znači da Vam pišemo o ljepoti glazbe koju ne možete sami poslušati?

MIC KDZ želi se uhvatiti u koštac sa svakim od gore navedenih problema, predložiti načine njihova rješavanja i utjecati na to da već u novoj 2011. godini dobijete na raspolaganje neke od najboljih skladbi hrvatske klasične glazbe – kao izdanja, ali i u obliku snimaka.
MIC KDZ ove je, 2010. godine objavio čak 19 notnih izdanja, zbirki antologijskih djela hrvatskih skladatelja, o čemu ćemo Vas obavijestiti početkom sljedeće godine: o svemu onom što smo ove godine učinili za boljitak hrvatske glazbe, izvjestiti ćemo Vas u sljedećoj kolumni.

U ime tima MIC-a KDZ sretnu i uspješnu Novu godinu želimo svim ljubiteljima hrvatske glazbe, da parafraziramo našeg kolegu Sirišćevića, svim ljubiteljima hrvatske glazbe, pa i onima koji će to tek postati!

Davor Merkaš









(fotografije: fragment skice notnog zapisa filmske glazbe Vladimira Rajterića Krausa pronađen u dijelu njegove ostavštine u Oborovu)


 













 

Nazad