hr | en

Projekt 'Noina arka'

 

Noina arka - potraga, zaštita i pravovaljano pohranjivanje autografa hrvatskih skladatelja koji su nulta kategorija hrvatske glazbene i kulturne baštine.

O projektu: Davor Merkaš, voditelj MIC KDZ

Veliki notni arhivi kao što su primjerice oni Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra Hrvatske radio televizije, hrvatskih narodnih kazališta, tj. opera u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci, ali i mnogi drugi, posjeduju autografe antologijskih djela hrvatske glazbe. Najveći dio tih dragocjenih partitura postoje isključivo kao manuskript-unikat, što znači u jednom jedinom primjerku! U slučaju njihovog gubljenja, oštećenja, ili nestanka ne postoji čak niti kopija koja bi omogućila očuvanje djela. U velikom broju arhiva unikatne partiture nisu odijeljene od drugih tiskanih notnih materijala, nije im je pridat odgovarajući značaj, nemaju potreban status unikatnih primjeraka od najvećeg značaja hrvatske kulturne baštine, a često nisu niti signirane – jednom riječju: nisu arhivirane na profesionalan način. Često je također na snazi praksa da se originalne partiture daje dirigentima, koji ne samo da učestalom upotrebom oštećuju partiture, nego u njih još uvijek unose vlastite oznake ne poštujući njihovu posebnu vrijednost i značaj!?

Zbog neprofesionalnog odnosa prema partiturama, nedostatka adekvatnog popisa pohranjenog materijala, nesređenosti arhivske građe, čak i nepoznavanja mjesta na kojem se određene partiture u okviru arhiva nalaze, događa se da unikatni primjerci partitura i nestaju iz arhiva! Jedan velik dio glazbenih djela na taj način već je nestao i djela su nepovratno izgubljena! Mnoga djela antologijske vrijednosti dakle više nisu sačuvana čak niti kao kopije. 

Dosadašnja istraživanja stanja u navedenim notnih arhivima pokazala su da je to tek »vrh ledenog brijega«, da je potrebno hitno provesti »skeniranje« stanja u ostalim glazbenim arhivima te da će, ako se hitno odgovorno i profesionalno ne pristupi rješavanju tih problema, situacija postati još dramatičnija!

Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb već je poduzeo hitne korake za rješavanje nastalih problema i predlaže sljedeće:

  1. da se što je moguće prije (tamo gdje to još nije slučaj) naprave vrlo egzaktni popisi djela (autografa i kopija) hrvatskih skladatelja u svim arhivima,
  2. da se postojeći popisi još jednom temeljno usporede sa sadašnjim faktičnim stanjem notnih materijala i utvrde razlike,
  3. da se autografi partitura koji postoje kao unikati pohrane na posebna mjesta,
  4. da se od svakog takvog djela napravi barem jedna kopija,
  5. da se na mjesta arhivara tih institucija (koja ponekad i ne postoje) zaposle kvalificirane i profesionalno osposobljene osobe za obavljanje tih nacionalno važnih zadaća,
  6. da se timovima eksperata muzikologa omogući uvid u stanje svakog pojedinog glazbenog arhiva,
  7. da se omogući skeniranje, tj. digitalizacija tih djela,
  8. da se originalni primjerci ne daju u ruke dirigentima ili interpretima za potrebe izvedbe, nego samo njihove kopije.

Kao primjer dobre suradnje u rješavanju tog tipa problema navodimo da je MIC KDZ u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom pokrenuo projekt skeniranja u visokoj rezoluciji postojećih autografa iz fundusa arhiva orkestra, što će omogućiti ne samo njihovo potpuno očuvanje, nego i dobivanje kopija koje će poslužiti za njihovo daljnje izvođenje, sve do trenutka izrade kompjuterski prepisanog materijala. Taj bi model mogao i morao poslužiti i za rješavanje identičnih situacija i u drugim glazbenima arhivima u Hrvatskoj.  

Naglašavamo da 90% najvažnijih djela hrvatskih skladatelja još nije računalno prepisano, nije tiskano i da za njih ne postoje adekvatni izvedbeni materijali. To ujedno onemogućava bilo kakvu prezentaciju tih djela ne samo izvan, nego i u samoj zemlji. Ista takva situacija je i sa snimkama tih djela na nosačima zvuka, što je zapravo rezultat istog kompleksa problema.