Projekt 'Noina arka'
Noina arka - potraga, zaštita i pravovaljano pohranjivanje autografa hrvatskih skladatelja koji su nulta kategorija hrvatske glazbene i kulturne baštine.
O projektu: Davor Merkaš, voditelj MIC KDZ
Veliki notni arhivi kao što su primjerice oni Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra Hrvatske radio televizije, hrvatskih narodnih kazališta, tj. opera u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci, ali i mnogi drugi, posjeduju autografe antologijskih djela hrvatske glazbe. Najveći dio tih dragocjenih partitura postoje isključivo kao manuskript-unikat, što znači u jednom jedinom primjerku! U slučaju njihovog gubljenja, oštećenja, ili nestanka ne postoji čak niti kopija koja bi omogućila očuvanje djela. U velikom broju arhiva unikatne partiture nisu odijeljene od drugih tiskanih notnih materijala, nije im je pridat odgovarajući značaj, nemaju potreban status unikatnih primjeraka od najvećeg značaja hrvatske kulturne baštine, a često nisu niti signirane – jednom riječju: nisu arhivirane na profesionalan način. Često je također na snazi praksa da se originalne partiture daje dirigentima, koji ne samo da učestalom upotrebom oštećuju partiture, nego u njih još uvijek unose vlastite oznake ne poštujući njihovu posebnu vrijednost i značaj!?
Zbog neprofesionalnog odnosa prema partiturama, nedostatka adekvatnog popisa pohranjenog materijala, nesređenosti arhivske građe, čak i nepoznavanja mjesta na kojem se određene partiture u okviru arhiva nalaze, događa se da unikatni primjerci partitura i nestaju iz arhiva! Jedan velik dio glazbenih djela na taj način već je nestao i djela su nepovratno izgubljena! Mnoga djela antologijske vrijednosti dakle više nisu sačuvana čak niti kao kopije.
Dosadašnja istraživanja stanja u navedenim notnih arhivima pokazala su da je to tek »vrh ledenog brijega«, da je potrebno hitno provesti »skeniranje« stanja u ostalim glazbenim arhivima te da će, ako se hitno odgovorno i profesionalno ne pristupi rješavanju tih problema, situacija postati još dramatičnija!
Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb već je poduzeo hitne korake za rješavanje nastalih problema i predlaže sljedeće:
- da se što je moguće prije (tamo gdje to još nije slučaj) naprave vrlo egzaktni popisi djela (autografa i kopija) hrvatskih skladatelja u svim arhivima,
- da se postojeći popisi još jednom temeljno usporede sa sadašnjim faktičnim stanjem notnih materijala i utvrde razlike,
- da se autografi partitura koji postoje kao unikati pohrane na posebna mjesta,
- da se od svakog takvog djela napravi barem jedna kopija,
- da se na mjesta arhivara tih institucija (koja ponekad i ne postoje) zaposle kvalificirane i profesionalno osposobljene osobe za obavljanje tih nacionalno važnih zadaća,
- da se timovima eksperata muzikologa omogući uvid u stanje svakog pojedinog glazbenog arhiva,
- da se omogući skeniranje, tj. digitalizacija tih djela,
- da se originalni primjerci ne daju u ruke dirigentima ili interpretima za potrebe izvedbe, nego samo njihove kopije.
Kao primjer dobre suradnje u rješavanju tog tipa problema navodimo da je MIC KDZ u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom pokrenuo projekt skeniranja u visokoj rezoluciji postojećih autografa iz fundusa arhiva orkestra, što će omogućiti ne samo njihovo potpuno očuvanje, nego i dobivanje kopija koje će poslužiti za njihovo daljnje izvođenje, sve do trenutka izrade kompjuterski prepisanog materijala. Taj bi model mogao i morao poslužiti i za rješavanje identičnih situacija i u drugim glazbenima arhivima u Hrvatskoj.
Naglašavamo da 90% najvažnijih djela hrvatskih skladatelja još nije računalno prepisano, nije tiskano i da za njih ne postoje adekvatni izvedbeni materijali. To ujedno onemogućava bilo kakvu prezentaciju tih djela ne samo izvan, nego i u samoj zemlji. Ista takva situacija je i sa snimkama tih djela na nosačima zvuka, što je zapravo rezultat istog kompleksa problema.